Generacije Mobilnih Mreza 

Logotip GSM koristi se za identifikaciju kompatibilnih uređaja i opreme . Točke simboliziraju tri klijenta u kućnoj mreži i jednog klijenta u roamingu.

Globalni sustav za mobilne komunikacije (GSM ) standard je razvijen prema Europskim telekomunikacijskim standardima.

 

1G:

• analogne celularne mreže

1G je bila prva komercijalna telekomunikacijska bežična tehnologija koja je uvedena 1980-ih. Po prvi put, Nippon Telegraph i Telephone (NTT) predstavili su ga u Tokiju, Japan. Odatle je privukla pozornost potrošača i uživala veliki tržišni udio. Godine 1981. uveden je 1G u nekim europskim zemljama i 1983. godine; 1G je ušao na američko tržište.

1G koristi analogne radio signale za komunikaciju.

Brzina od 1G bila je samo do 2.4Kbps.

1G može se koristiti samo za glasovne pozive.

 

Prije toga, telefon je zahtijevao žičane veze za komunikaciju. Nakon ovog razvoja, 1G je bio jednostavan za ljude da uzmu svoje telefone na otvorenom.

1G uspješno zamjenjuje 0G radiotehnologije, kao što su mobilni telefonski sustav (MTS), napredni mobilni telefonski sustav (AMTS) i Push to Talk (PTT), dominantne u tim danima.

Tehnologija koristila je jedan univerzalni mrežni standard, nazvan Advanced Mobile Phone System (AMPS), koji i danas prevladava.

 

 

2G:

Institut (ETSI) opisuje protokole za drugu generaciju (2G ) digitalnih celularnih mreža

-mobilni uređaji poput mobilnih telefona i tableta.

-Finska, prosinac 1991.

Do sredine 2010. godine postao je globalni standard za mobilne komunikacije postižući preko 90% tržišnog udjela i djelujući u preko 193 zemlje i teritorija.

GSM standard izvorno je opisao digitalnu mrežu s komutacijom, optimiziranu za full duplex glasovnu telefoniju .

Radi se o tehnologiji koja je omogućila podatkovnim servisima poput SMS-a i MMS-a da postanu dostupniji na mobilnim uređajima

Problem je što je ta mreža imala maksimalnu brzinu od 50 kb po sekundi. Naravno, gledano iz današnje perspektive. Tada je to bilo dovoljno dobro. Danas, Amerika i Europa gase 2G mrežu, ali u nekim dijelovima svijeta, posebice onim siromašnijima, se ta mreža još uvijek prilično puno koristi.

 

G:

G je kratica za “General Packat Radio Service” (ili GPRS). On se počeo masovno koristiti 2000.-ih godina i neslužbeno ime ove mreže je bilo “2.5G”. To je bio prvi kamen u izgradnji mnogo profinjenije 3G mreže, ali do toga ćemo doći u nastavku teksta.

To je bila i prva “always-on” mobilna Internet mreža, koja je mogla prenijeti oko 114 kb po sekundi, što ju danas čini drugom najsporijom mrežom.

Također, ova mreža bi mogla podnijeti messaging servise poput WhatsAppa, ali bilo što kompleksnije – malo teže. Svi vaši zahtjevi bi išli u timeout, imali bi raznih problema ili u najboljem slučaju bi se sve učitavalo ekstremno sporo.

 

EDGE:

Slovo “E” reprezentira “Enhanced Data rates for GSM Evolution” ili EDGE mrežu. Ova mreža je počela dobivati na popularnosti 2003. godine jer je nudila gotovo 3 puta veću brzinu od prethodnika. Konkretno, radi se o brzini od oko 217 kb po sekundi, što je i značajno brže od G mreže, ali i dalje nedovoljno brzo za otvaranje modernih web stranica ili učitavanje YouTube videa na najnižim rezolucijama. Ova se mreža neslužbeno nazivala i “2.75G” mreža.

Poboljšane brzine podataka za GSM Evolution

Nakon toga, 3GPP je razvio treću generaciju (3G) UMTS standarda, nakon čega slijede četvrta generacija (4G) LTE Advanced standardi, koji ne tvore dio ETSI GSM standarda.

“GSM” je zaštitni znak u vlasništvu GSM udruženja . Može se odnositi i na (najčešće) h najčešće koristi se glasovni kodek, puna stopa .

 

 

3G:

3G tehnologija je mnogo starija nego što to ljudi misle. Prva komercijalna 3G mreža lansirana je u Japanu u listopadu 2001. godine.

3G mreža se bazira na UMTS (engl. Universal Mobile Telecommunication Service) standardu. To je velika razlika u odnosu na starije mreže (GSM, GPRS, EDGE).

Ovo je bila i prva mobilna mreža koja je dovoljno brza da podrži mobilno surfanje Internetom kakvo znamo danas.

3G ima maksimalnu brzinu od oko 384 KB po sekundi

To je vjerojatno i najpoznatija/najkorištenija mobilna Internet mreža koja je jako pomogla razvoju pametnih telefona.

 

 

H:

Simbol “H” ==“High Speed Packet Access” (HSPA) konekcija.

HSPA je baziran na UMTS standardu i radi gotovo identično, samo što je povećana maksimalna brzina na 7.2 Mbps.

HSPA je prihvaćen u svijetu 2010. godine i danas ga možete naći u svim razvijenijim zemljama svijeta.

 

 

H+

H+ se referencira na “Evolved High-Speed Packet Access” (HSPA+). Tu se radi o pet iteracija ove tehnologije, a svaka novija je donosila sve veće i veće brzine mobilnog Interneta.

Verzije:

• Verzija 6: maksimalna brzina 14.4 Mbps
• Verzija 7: maksimalna brzina 21.1 Mbps
• Verzija 8: maksimalna brzina 42.2 Mbps
• Verzija 9: maksimalna brzina 84.4 Mbps
• Verzija 10: maksimalna brzina 168.8 Mbps

 

 

4G:

Prva 4G u svijetu je puštena online u Stockholmu i Oslu 2009. godine. U drugim zemljama se 4G mreža implementirala godinama kasnije. U neke je došla 2010. godine, dok je recimo u Veliku Britaniju došla 2014. godine.

Većina tih 4G mreža koristi LTE (Long Term Evolution) standard, dok neke mreže u Americi, poput Sprinta, koriste manje poznati standard WiMAX. WiMAX se koristio i u Europi i u Americi, ali većina kompanija je napustila ovaj standard 2017. godine.

Za krajnjeg korisnika, razlike praktički nema. Ono što je problem kod WiMAX-a je što nije zaživio jer ga je koristio premali broj kompanija, pa je LTE postao standard na kojem počiva 4G mreža.

• WiMAX mreže ne podržavaju starije sustave kao što su 2G i 3G, dok je LTE kompatibilan s istima
• LTE ima veću maksimalnu brzinu
• LTE troši manje baterije u vašim uređajima

Brzine na 4G mrežama mogu ići do 1 Gbps.

 

 

5G:

5G je mreža budućnosti i nešto što ćemo koristiti narednih 10-ak godina. Ova mreža je došla 2019. godine, dok će mnoge zemlje primjeniti komercijalne 5G mreže ove i iduće godine. Plan je da 1.7 milijardi ljudi ima pristup 5G mrežama do kraja 2025. godine.

Najveća prednost 5G mreže nad 4G mrežom je povećani bandwidth. 5G ima potencijala da brzine budu do 10 Gbps!

Iako sada 5G možemo vidjeti samo na nekim telefonima i u jako malom broju zemalja, ova tehnologija, odnosno mreža će se koristiti za 100 drugih stvari. Na nju će se spajati IoT uređaji, mobiteli, tableti, automobili i sve ostalo što možete zamisliti.

Jedina mana 5G mreže je domet signala. Budući da 5G koristi visokofrekventne radio valove, zemljopisne ćelije na koje se telefoni oslanjaju bit će manje, što će zahtijevati više stupova i povećati troškove uvođenja.